Dan trave danas je, kažeš mi; ja se pitam
Kako je to moguće, tko se dosjetio bistro
Da počasti je rosom, da je osvijetli iskrom,
Slaveći njenu ljepotu, slijedeći njezin ritam.
Trava je zemljina kosa, govoriš; ja se smiješim
Zamišljajući da smo mi u njoj skarabeji
Ili bar bube koje svjedoče panaceji
Kad je uzmem pod jezik i od života se tješim.
Lijepo mi miriše trava, ponavljaš; ja bih o tome
Mogla napisati roman, gdje vlati bile bi lica,
Jedno štivo od tristo hiljada rečenica,
Koje te k nebu dignu ili težinom zgrome.
Jer livada je ova možda grobište nekom,
Možda kolijevka drevna, stratište, bojno polje.
Žrtvujem cvijeće, da se dusi udobrovolje,
Dok trava žive i mrtve miluje ručicom mekom.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.