dodire meke, šapat mili,
valove što grle mrmore...
Kako smo se nježno ljubili!
Svaki put ponovo opčiniš
odsjajem svoje površine
gdje vole se sunce i vode,
začudiš modrinom dubine.
Kažu,
za sve je lijek slana voda,
baš svakoj duši i tijelu,
znoj, suze ili voda morska.
Sanjam te godinu cijelu.
Čudnoga ljeta, uzaludno!
Kad zarobe vjetrovi, kiše,
ostat će mi modra sjećanja
na naša davna ljetovanja,
sjeta, tuga i ništa više.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.