Svi bježe s njega. U njemu nema ništa.
Mjesto korisnog tereta vozi mrak.
Vozi nasumce. On nema odredišta.
Na lokomotivi stoji luđački znak.
Skočim u vagon. Pitam: - Kamo ćeš, vlače?
Prugom kojom voziš tek cvate mak.
On se zakašlje. I pusti paru jače.
Prolaze sela. U njima nikog nema.
Groblja se pune. I utučenost vlada.
Odlaze ptice. Na klupi starac drijema.
Dok chemtrail crta križeve iznad grada,
Jedan umusan dječak skočit se sprema.
Pitam ga kako se zove. On kaže: - Nada.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.