držiš nas zatočene
u nepovjerljivoj noći
s pticama pokislim
šutnjom u gnijezdima
zbog bračne nevjere
ni u našoj postelji
ne prestaje kišiti
tučemo se za poplun
kao za sunčano nebo
u zajedničkom rovu
pomislim da si Bog
svakako teško dokučiva
dobrota iz crne materije
koja nježno svakog jutra
provali u teglu džema
okusom šipka zablista
novi dan izmirivši nam usta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.