Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 10. lipnja 2020.
Tomislav Marijan Bilosnić | Umoran uvijek sa sobom
Moje noge moje ruke
i jorgovan tvojih uspomena
svakim novim korakom
povlače se ispred noći
Umoran uvijek sa sobom
Očima sveca ja te ljubim
a ti ranjena i lakoma
misliš da su neodlučni anđeli
konji u pomamnom beskraju
Umoran uvijek sa sobom
Nema se čemu nadati
nama je do jutra plesati
sve dok se zemlja ne umori
u našoj igri svjetlosti
Umoran uvijek sa sobom
Labels:
poezija
,
Tomislav Marijan Bilosnić
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.