U hotelskom baru uvijek sam
pio naslonjen na šank
na desnoj strani od ulaza
na lijevoj strani bio je WC
iz kojeg se glasno širio nepodnošljiv
miris amonijaka posve tiše izmeta
bilo je to kratko zlatno doba socijalizma
u kojem su djevojke sa
suncem zalazile u slastičarnicu
u koju bi zvijeri poput mene
dolazile tek kasno ujutro
i nastavile piti ilegalno rum
u šalicama za duplu kavu
u ovim godinama pijem
zeleni čaj bezalkoholno pivo
s njima ljudski rasuđujem
ništa se zapravo nije
u međuvremenu promijenilo
izginuli su opet neki prijatelji
silovane neke žene
posve dovoljno da prištave jezičine
opet pišu novu povijest.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.