Marica Žanetić Malenica | Vrijeme

Oduzet će mi jednom dah
taj drznik što metrom svojim
živote naše mjeri;
svima na kraju dužan ostaje,
ni s kim i nikada
u dobroj nije vjeri.

S jednima igra se skrivača,
nakratko im progleda kroz prste,
drugima maćeha zla
od malena jest,
kao da svi nismo
od iste, prolazne vrste.

Curi polagano i moj život
sa zrncima u pješčanom satu,
vrijeme mi bešćutno lomi krila
kao da nikad nisam
pod ovim modrim svodom
duginih boja snove snila.

Ali dok prst svoj prijeteći
ne uperi jednom u mene,
pogledom ću smjelim udisat' ljepotu,
prkosit' mu do posljednjeg daha –
ja, strastvena ljubavnica životu.