Zborove slušah u cvrkutanju,
Šumarkom idući s noge na nogu.
I premda blaženom predah se stanju,
Tužnih se misli otresti ne mogu.
Divnim se djelima Natura okruni,
Da duša duša treperi u toj milini.
Stoga mi turobnost srce ispuni,
Što od čovjeka čovjek učini.
Gdje kite jaglaca sjenicu krase,
Bršljan od vriježa vijenac nariše.
Ćutim da svaki cvijetak za se
U zraku uživa, dok ga udiše.
Cvrkuću ptičice i žvrgolje,
Misli mi njihove um ne predoči.
No svaki pokret živahne volje,
O radosti mi silnoj svjedoči.
Cvjetnih se grana lepeza bijeli,
Hvatajuć lahor u jutro plavo.
I svaka treptajem kao da veli,
Da to je mjesto radosti pravo.
Ako se nebeska poruka shvati,
Sveti plan prirode u suštini,
Nemam li razloga žalovati
Što od čovjeka čovjek učinii?
William Wordsworth
Prepjev s engleskog: Božica Jelušić
Ilustracija: Arhiva /Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.