Mario Lovreković | Stopala pored lomače

Sablasti oderanih zečeva
uništavaju simbole uskrsnuća;
okrvavljene šapice
šareni su privjesci
dijamantnih ključeva
lažnih proroka
koji blaguju
ustajali gulaš
nevinog bijelog mesa.

Zubići ne snivaju
pod jastukom djeteta,
jer vile gutaju krv
u nekadašnjim šumama
gdje drvosječe
izgubiše glave
u zabranjenim plesovima
nabrušenih sjekira.

Dim svijeće bježi
pred kapima ludila
zvjerskih ostataka
preminule rase
zaostalih predatora.
U magli
poražene demokracije
licemjeri ispisuju
božićne čestitke
u tiskari
glasačkih listića.

Pred krvnikom,
ljubeći giljotinu,
u nasljedstvo
ostavit ću djetinjstvo
kako bi preostala djeca
ugrijala stopala
pored lomače
državnika,
poglavara,
silovatelja,
moćnika…