ugasim luč ko’m gorim,
mjesec koprenom prekrijem,
sjetom potamnim zvjezdani sjaj?
Tamu svoju u oceane prelijem,
zametnem trag tuga mojih,
zaboravu predam zadnji tračak
svijeće što ugasnut mora.
Staze ću pepelom vrelim zasipati,
sve uzadahe duboke, samotne,
crnoj rupi nebeskoj dati,
što s krikom srca u ništavilu nestaje.
Vidjet ćeš samo trag iskrica
zvjezdanog blijeska na nebu,
moje zvijezde lutalice,
moje sve, moje ništa.
1 komentar :
Zahvaljujem uredništvu.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.