Marijana Petrović Mikulić | Stavljam flaster na ljubav

Stavljam flaster na ljubav
dok posrnulo pjesništvo
izaziva me na dvoboj.
Boje na rukama slikaju priču,
a ja zaboravljam brojati dane
u kalendaru i sate što brzo prolaze.

Javi se perspektivna vizija
sudara dviju krajnosti,
a možda i više.

Rapsodija nečega kida flaster i
zacjeljuje ranu
-neminovno je došlo novo doba.