Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 6. rujna 2016.

Srebrenka Cernić Hotko | Slavenka Drakulić: Dora i Minotaur


Slavenku kao autoricu, upoznala sam kroz medije. Tada pa i sada imam prema njezinim tekstovima duboko poštovanje za svaku ispisanu riječ. Trenutak kada se nekolicina novinarki našla na odstrjelu jednog angažiranog sociologa , koji ih je obilježio kao „vještice“; unatoč zabrinutosti za njegov tako „temeljiti znanstveni“ pristup, predala sam se ironiji i šalama, pa zaključila da je baš dobro u doba virtualnog svijeta biti vještica sa stavom…

Slavenka piše ono što želim uvijek pročitati, možda ne uvijek tematski bliskom i prihvaćenom na prvu, ali stil i dosljednost, sistematičnost i predanost temi  nikada joj ne mogu osporiti ( i prestala sam se pitati :tko li sam ja da to  mogu… čitateljica sa stavom-rekla bih hihihi))… Publicistika koju piše bliža mi je i poznatija…ali je i u mnogome pridonjela da čitam i njezine druge radove.

Ono što me oduševljava je nema stereotipije, nema redundantnosti, nema splačina i nema cmoljenja, nema demagogije… Uglavnom : gole riječi vješto ukomponirane u rečenice, a one u skup rečenica koje čine tekst, a taj tekst čini prozu kojoj dižem kapu!!!

Njezini ženski likovi su postojani likovi koji istinom sebe dokazuju u svim svojim slabostima i borbama za opstanak. U tome i jeste cilj! Ona odabire žene jakih emocija, jakih društvenih iskoraka, a i sama je nositelj istih kvalifikacija… zato ima kredibilitet kao autorica; autorica istinskih vjerovanja; Vjerodostojnih iskustava koje je implantirala u svoja prozna ostvarenja.

Dora…jest roman u kojem srećemo snažne ličnosti u umjetničkom svijetu gdje ta snaga nikada nije isti okvir .. ona je priča spoznaje koju uzimamo ili dajemo, ali u svakom slučaju  su teško breme za one koji ne shvaćaju, ali jako lijepo, olakotno štivo za one koji shvaćaju. Osobno, Picassa kao umjetnika nisam nikada voljela… jer njegov altruizam nisam razumjela…Osim…što Guernicu mogu prilično dobro ukomponirati u svoja shvaćanja ratnog kaosa. Ne moram mijenjati mišljenje o njemu. Možda njega ne dodirujem shvaćanjem, ali dodirujem Doru- jer svijet zaluđene prepoznatljivosti nije nepoznata, posebice izgubljenima u ljubavi; jedino je imala nesreću da je onaj u koga se zaljubila  genij svojih frustracija koje je Svijet prepoznao kao genijalnu umjetnost. Možda to i jest istina, ali meni nije… osim rekoh. Guernice u kojoj  je njegov talent  našao pravi izraz…

Slavenkini romani su odraz snažne ..autorice, jer je i sama snažna osoba!!!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.