Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 1. lipnja 2017.

1. Natječaj kajkavske poezije – časopisa Kvaka „KAJ 2017“

Primjer kako pjesme slati na natječaj
Pjesma uzeta kao primjer:
Dragutin Milivoj Domjanić: Če i krova ni

Časopis za književnost "Kvaka" raspisuje natječaj za najljepšu pjesmu na bilo kojem od kajkavskih narječja.

Propozicije natječaja:

1. Šalju se do sada neobjavljene pjesme pisane isključivo na kajkavskom jeziku (u obzir dolaze svi idiomi).

2. Svaki autor može poslati samo jednu pjesmu

3. Pjesma ne smije biti duža od 25 pisanih redova (stihova), uključujući razmake između kitica (strofa), ako ih ima.

4. Pjesme se dostavljaju u tri (3) primjerka u računalnom prijepisu, a svaki ih autor označuje svojom (istom) šifrom.

5. Kopije pjesama stavite u veću omotnicu (kuvertu). U njoj se treba nalaziti i zalijepljena manja omotnica na kojoj izvana piše samo vaša šifra, a u njoj je papir s podacima o autoru:

šifra (lozinka, zaporka, kôd),
naslov pjesme,
ime i prezime autora,
adresa,
broj telefona i e-mail adresa na koju vam se možemo javiti.

Ime i prezime autora ne smije biti napisano niti na jednoj kuverti.Šaljite tako da je vaše ime i prezime vidljivo tek kad se otvori manja omotnica.
Iz tog razloga - ne slati preporučeno, s povratnicom ili slično! U protivnom vaš rad će biti isključen iz natječaja (diskvalificiran) bez prava na prigovor.
7. Radovi se šalju do: 31.8.2017. na adresu:

Časopis Kvaka za natječaj „Kaj 2017“
n/r Vedran Smolec
Ul. Dr. Jurja Dobrile 6
10410 Velika Gorica

Bit će prihvaćene sve pjesme koje udovoljavaju navedenim uvjetima, ako su poslane najkasnije do 31.8.2017. godine (datum na poštanskom pečatu). Naša preporuka je - ne šaljite radove u zadnji čas, pošta ponekad dugo putuje. Prosudbeni odbor treba na vrijeme pročitati i ocijeniti sve pristigle radove.

Prvih deset najbolje ocijenjenih pjesama bit će objavljeno u web izdanju a prve tri i u tiskanom izdanju časopisa. Članovi prosudbenog odbora radove ocjenjuju samostalno.

Pobjednik natječaja, te sudionici koji će osvojiti drugo i treće mjesto, dobit će tiskana priznanja i pohvale.

Radovi ne vraćamo.

Rezultati natječaja bit će objavljeni na stranicama časopisa najkasnije do 30.9.2017. Objavit ćemo samo šifre (lozinke, zaporke, kôdove), a autori deset najbolje ocijenjenih pjesama zamoljeni da e-mailom dostave svoje pjesme kako ne bi kod prepisivanja došlo do nenamjernih pogrešaka.

Odluka članova prosudbenog odbora je konačna. Njihova imena bit će objavljena po završetku natječaja.

Članovi Uredničkog odbora časopisa Kvaka i uži članovi njihovih obitelji, ne mogu se natjecati.

Marijana Kralj | Djevojka koja se samo smije


Odmah sam osjetila da me netko iz daljine duboko zagledava. Na plaži je bilo mnogo ljudi i to me nije nimalo začudilo. Susreti bliske vrste su neminovni. No, to zagledavanje bilo je nekako drugačije, toplo i sve toplije. Grijalo me iznutra vrelinom dubine žarkog sunca. Morala sam se okrenuti.

U daljini je sjedila djevojka okruglog lica, još okruglijih očiju i najsjajnijeg lica kojeg sam ikad vidjela.

Rastapala me pogledom, mamila tim osmijehom dubokog sjaja, a onda sam iznenada začula grleni smijeh vrtoglavih visina koji je pustila prvo prema nebu do oblaka, a onda ga je kao po vodopadu snova spustila prema meni. Ostala sam osupnuta tom količinom topline omotanom svilenim grlenim glasom priziva da poletim prema njoj i zagrlim je snažno i nježno istovremeno.

Nerina Sarkotić | Voda u čaši / Iz mlade trave


Voda u čaši
na noćnom ormariću
Ispijeni sni.


***

Iz mlade trave
izvirile voćkice.
Bijeli stupovi.

Davorka Črnčec | Dozvola


Pusti
da ovoga trena kazaljke stanu.
Da noć naše putove ogrne.
Da ti dodirom istražim želje.
Pusti me k sebi.
Sebi me dopusti.

Luka Tomić | Kad o meni loše pričaju ulice




Kad o meni loše pričaju ulice
jedna, dvije to me brine
jer ima ih još stotine
pa razmišljam, pa smišljam
kako jednoj po jednoj da se svidim
a dan mi odleprša u nebo
da ga i ne vidim

Kad o meni loše pričaju ulice
jako mi je važno da svoju priču promjene
u bojanku očekivanja želim se stati
tamo mi svi pružaju ruku, tamo će me od milja zvati
pa razmišljam, pa smišljam kako da se baš svakoj svidim
a dan mi odleprša u nebo da ga i ne vidim

Ulice, ulice kad o meni loše pričaju
kao najsjajniji biseri onda blistaju
misle da su od mene vrijednije
takve pojave više me i ne zanimaju

Dani su brzi konji vrani
i dođe vrijeme za umrijet
tek onda shvatiš koliko je zapravo velik tvoj svijet
i gdje se nalazi ulica što ti nosi korake
uvijek postoji barem jedna ulica
što te čuva suhog od kiše
i kad sve oko tebe kisne
samo nekad ju zaobilazimo
tražeći manje ili više

Postoji li više od tog da te netko toliko voli
da ti srce otvori i s njim stražnja vrata za zime
koje sve unište ako ljubav postane snježna oluja
što k'o otrovna guja kroz usta ujeda

Postoji li veći dar
od ranjivog ja na najdužoj crti dlana
što sve riskira za san kraj tvog uzglavlja
ne traži više od vrha
ne pristaj na manje od ruba ljubavi

Kad o meni loše pričaju ulice
nevažno je, one nisu moja ljubav
one su glazba iza brda
što mojom glavom zavrluda
i u tren nestane u stvari nebitne