Jadranka Gottlicher | Vino i ljetovanje

U predvečerje se vraćam kući s kupanja
Na plaži pokoji zaboravljeni ručnik
Dječja crvena plastična kantica
I ljubavni par koji je cijeli dan
Na suncu nakupljao strast

Na pustoj se terasi spuštam na ležaljku
Još hladna i vlažna od mora
Polako pijem crno vino
Kupljeno u rinfuzi u vinarskoj zadruzi
Jako je dobro, onako bezimeno

I vidim težaka kako se niza strminu spušta
Natovaren košarom punom grožđa
I ćutim sunce i toplu crvenu zemlju u svakoj kapljici
On svoju strast ne pokazuje
A sunce ju je nataložilo u skromnu dušu
I u tijelo sa svrhom sazdano

Oprat ću sa svog tijela sol i pijesak
Prije no što legnem i zaželim san
Ali sunčani okus vina doplavit će more u moju postelju
Sa slutnjom nepoznatih daljina
I samoće zelenih vinograda

Jadranka Gottlicher | Volim kišu

Kiša je natopila korijenje naše breze
Hortenzije su zahrđale
Ruže se objesile

Ali sve je još tu
Grad je svjež i šaren od lišća i kišobrana
I miriše pečeno kestenje

Čudni su oni koji vole kišu
Pa šeću mokri i sakriju se u san
Ta sam

Jadranka Gottlicher | A dolje teče rijeka

U beskrajno dugo ljeto beskrajem doline
Stižemo baki na praznike
Ona žurno donosi gužvaru i orahnjaču
Od oraha koji joj rastu u stražnjem dvorištu
Gdje se uz crvene maline i treperavi hlad
Dolazi do žuboreće rječice Pakre
Deda nazdravlja zlatnim vinom iz svježeg podruma
Mi bratići jedva čekamo himber saft
U Zagrebu takvog nema, ni te trave, ni te širine
Ni šlajsa gdje se kupamo i vrištimo
Ni bistre rijeke u kojoj pecamo ribe, a baka ih isprži za večeru
Ona puno radi po kući i oko nje, hrani perad, okopava
A onda uzme heklane rukavice i suncobran
I krene u vinograd kao u crkvu
I mi za njom na sunčanu padinu ponad Pakre
Radnici nas vedro pozdravljaju iz zelenog trsja
Mi se utrkujemo nizbrdo, čupnemo bobicu s grozda
Deda je već tu i njegova nada za dobru berbu

Jadranka Gottlicher | Zrele jabuke

U mojem djetinjstvu jabuke su bile
Crvene i zrele ujesen
Mi djeca jeli smo ih sa stabla ljeti
Zelene i trpke
A govorili su nam da ćemo dobiti grižu
Ta je riječ bila ružna i opasna
Ali mi smo ipak grizli male tvrde plodove
Zbog stalne gladi za nečim i ljetne dosade
A ljeto je bilo dugo, dugo
I jedva smo čekali jesen i školu i veliki odmor
Plave kute i novu pernicu
Mame su taman poslagale boce ukuhanog paradajza
I napravile u špajzi mjesta za crvene jabuke
Nitko nije dobio grižu
Ako to nije ime za tajnoviti žal
I jesensku čežnju za nepoznatim

Jadranka Gottlicher | U srcu samom

Tu su nanule samo za hod po dvorištu
Nigdje takvih udaraljki!
Tu su planine zelene i bijele
Vrletne i meke
Rijeke su od bisera i pijeva
Jezera srebrne filmske vrpce povijesti
Nigdje žena ljepših očiju i sjajnije kose
Tu su pjesme bolne od ljepote
A šale koliko slatke, toliko gorke
Nigdje većeg stradanja od rata i od mira
No u Bosni, koja nije ni gore ni dole
Ni lijevo, ni desno, već u srcu srca

Jadranka Gottlicher | Odgođena jesen

Odgodili smo početak škole
Odgodili kraj turističke sezone
I početak ozbiljnih tema
Odgodili smo jesen

Lišće je palo od ljeta, ne od jeseni
Ona čeka iza plavih planina
Iza crnih šuma
Hvalimo se kupanjem u listopadu
Za Sisvete!
Nikad nam dosta ljeta

Jesen oko sivih oblaka zaplete svoju kosu
Od golih smeđih grana
I u poderanoj žutoj haljinu
Požuri otvoriti ustave kiša
Da poteku rijeke ulicama
A bujice podnesu stabla, konje i aute

Zaboravili smo je tako lijepu
Kao mladenku pred oltarom

Jadranka Gottlicher | Bura

Bura je dogurala Velebit do mog balkona
Ušla mi u sobu, u krevet
Lepršaju zavjese, krile se plahte
Nije vrijeme od spavanja
U spavaćici napuhanoj u jedro kliznem van
Širim ruke i zabacujem glavu
Baš kao na Titaniku
A kosa mi od četiri vjetra
Dišem s naletom oluje i hukom mora

Bura ne voli spavače
Trese im grilje i prevrće ležaljke
Ali mene voli, ja sam dijete od bure
I zato je i poslije svega vjerno čekam
Možda me i odnese do djeda kojeg je potopila
Prije no što me je stigao upoznati

Jadranka Gottlicher | Čas

Sanjala sam noćas da bijesno udišem
Svoj lijek za pluća
Da potrošim sav spasonosno prah
Doživotnu dozu za mjesec dana
Samo po jedan dah
Zaustavili me, ne znam tko
Čini se da još valja gledati zloduhe
Kako ubijaju, ruše i uzimaju sve što im treba
Čistiti kuću, zalijevati biljke
Hraniti šepavog galeba
Presložiti ormare s maminim stvarima
Popraviti staru bravu

Kad pobacam fildžane iz kojih nitko ne pije
Predivnu ispečenu kavu
Bit ću spremna

Jadranka Gottlicher | Oda boci za vodu

Sinoć sam na plaži ostavila svoju bočicu za vodu
I nisam mala snage vratiti se po nju
Teško vrijeme, teške noge
Kome bi se tuđa boca svidjela?
Ujutro požurim po nju. Nema je.

Plivam i tražim svoju staru sivu bočicu
Možda su pijani turisti tražili još rakije
Pa je onda bijesno bacili u more
Uvijek je u njoj bila samo voda
Okrepljujuća, spasonosna, obična
Čudesna voda

Kamenje u plićaku blista kao srebrni čep
I ja pomislim da me to čeka moj nasukani brodić
Otkrivam biserno zrcaljenje kamenja
Čudesno je kao i moja siva bočica
Kupio mi je davno moj sin
Koji više nije alpinist
Ogulio ju na plaži unuk u igri
Na njoj vidim planine i stijene
I oblake i lađe i galebova krila

Bila je sa mnom na lijepim i ružnim mjestima
Više je nema

Jadranka Gottlicher | Višnja

Moj je dečko na Volovčici imao veliku višnju
Kakav užitak popeti se na nju
Brati je satima i jesti!
Musavi od plodova, bedra nam crna od grana
Znojni, razdragano upleteni
U erotsku priču crvenog ploda

Svježi od vode i višanja krećemo pješice u grad
U beskrajni lipanjski dan
Mami smo ostavili košare višanja
Za džem i sok

Opet je neki naš lipanj i zriju višnje
Na mladici one stare, srušene od godina i tereta
A ja sam mama kojoj se ne rade kompoti
Ja bih zaljubljeno brala višnje

Jadranka Gottlicher | Da me voliš

Sve bi bilo drugačije da me voliš
I nepometeno dvorište
I bijeli veš sinoć obješen
Kulisa za scenu jutarnje kave
Sve bi bilo drugačije
Već bih oprala kosu
I ne bih se pomirila s iskrzanim noktima

Sve bi bilo tu sa smislom
Treperenje lišća, plavi trak neba, gomilanje oblaka
Kad bi me volio
Bez teških Baudelairovih okova

Jadranka Gottlicher | Ne bih čaj od lipe

Ona mi nosi čaj od lipe
Dobar je za srce, kaže
Rado bi zaboravila
Da moje srce nije tu
Ostalo je u davnom parku lipa, kojeg su okružile
Naše žute i bijele kuće na Moslovačkom trgu

Noću smo svi na valu nježnog i snažnog mirisa
Sanjali svoje ranoljetne snove
O snažnoj i nježnoj ljubavi
Neki su je i našli

Jadranka Gottlicher | Vjenčanje pod lipom

Htjela si da se vjenčamo pod lipom
Bila si lijepa u haljini koju je poslala teta iz Amerike
U svakom njenom naboru bio je
San američkih djevojaka o udaji i vjenčanju
U vjenčić poljskog cvijeća uplela si kosu
I svoju rasutu slavensku dušu

Nemam slika s našeg vjenčanja
Nemam ni tebe
Čini se da je tako dobro
Ali svakog prvog ljetnog mjeseca
Poželim otići pod onu lipu

Jadranka Gottlicher | Višnja

Moj je dečko na Volovčici imao veliku višnju
Kakav užitak popeti se na nju
Brati je satima i jesti
Musavi od plodova, bedra nam crna od grana
Znojni, razdragano upleteni
U erotsku priču crvenog ploda

Svježi od vode i višanja krećemo pješice u grad
U beskrajni lipanjski dan
Mami smo ostavili košare višanja
Za džem i sok

Opet je neki naš lipanj i zriju višnje
Na mladici one stare, srušene od godina i tereta
A ja sam mama kojoj se ne rade kompoti
Ja bih zaljubljeno brala višnje