Previše hladnih riječi se nakupilo. Tko ih može ugrijati? Poezija! U strofama su najsigurnije. Govor plače nad svojom sudbinom. Toliko je rupa u njemu da su ljudi najsigurniji kada šute. Kako spasiti govor? Trebamo čitati i odmah ćemo ugledati zidove koji se pomiču. Čitajući, mi umiremo izvan tijela, u snu, u kojemu uskrsnemo. Vidim svjetlosni sjaj riječi u svom zagrljaju i znam da sam dostupan životu.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.