Božica Jelušić | Cvijeće je crno-bijelo

Sunce plaminjavih boja, a cvijeće crno-bijelo,

More u slanom zraku, gdje se tek sluti kopno.

Je li dopušteno tako : mišlju, riječju i djelom,

Griješiti protiv života, padati uzastopno?

Jahači rumene kadulje *, dvojne duge hvatači,

Zalegli su pod humus i tamo tarot slažu.

Podronimo gdje Mjesec noćno rublje presvlači,

U zemne elemente naši se snovi razlažu.

Čemu um, što se noću teškim igra zadatkom?

Želim oštrovid orla il' makar pamćenje vrane.

Trnu li moja čula, vidim li samo na kratko,

Kad nigdje nema mjesta za vrijes i tulipane?

Ide prevratno doba: tanki prst Ehnatona*.

Svija se raspukla vrba, zaboravljena žena.

Znaš li uho što čuje zvuk potonula zvona?

Cvijeće je crno-bijelo. Na oku zarasta mrena.

_____________________________________________

*Jahači rumene kadulje- roman Zane Greya;

**Ehnaton-egipatski faraon, vjerski reformator