Franko Sorić hodao je Zadrom
kao da razgovara s kamenjem
Polako bez potrebe da ikome dokazuje
da je pjesnik
On je to bio
i kad je šutio
A jutros grad je otvorio oči bez njegova koraka
u hladnim arkadama raste trava tišine
Na Poluotoku Zadar se otvara među prstima Foruma
Kalelarga čeka da Franko iz džepa
izvadi šum borova i svjetlost sutona
i kaže: imam nešto kratko
samo nekoliko redaka
koji su me probudili jutros
Pod mojom murvom sada je hlad preširok
Tko će mi doći i donijeti nemir mora
izgovoriti stih kao da otvara prozor
Tko će me sada pozvati u grad
gotovo prazan
dok zatvara jednu od svojih knjiga
U moru plivaju riječi koju izgovara vrijeme
kao komadići večeri
ali svaka nova misao
ponavlja čudo prvog pjesničkog jutra
Tomislav Marijan Bilosnić
Zadar, 8. ožujka 2026.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.