Ivana Obrano | Koliko ga volim

 

Volim ga tiše od molitve,

a dublje od mora.

U svakoj suzi što se ne vidi,

u svakom osmijehu koji ga se sjeti.

Volim ga onako kako vjetar

voli nebo — bez kraja, bez dokaza.

On živi u svjetlu mojih koraka,

u svakom miru koji dođe niotkud.

Kad zatvorim oči,

nije odsutan —

on je dah između dva otkucaja,

onaj miris zraka poslije kiše,

i toplina u mom dlanu

kad mislim da sam sama.

Volim ga

više nego što riječi mogu reći,

a manje nego što moja duša zna.