U trenutku tame dok nebo se briše
I posljednje svjetlo preuzima mrak
Dok lovor u vrtu k'o sjećanje diše
a nečija sjenka ti potajni znak
kroz šušanj daje i : kao da traje…
Kao da traje…
U tom trenu tame dok siječanj miriše
dok osjećaš korak ko perce lak
I znaš: nikog nema, al kao da piše
Nevidljivim perom kroz ledeni zrak…
TI slutiš taj dah što utjehu daje: i želiš da traje
Želiš da traje…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.