U Zadru je u 96. preminuo godini jedan od najpoznatijih hrvatskih kapetana duge plovidbe Šime Gržan

U Zadru je u 96. preminuo godini jedan od najpoznatijih hrvatskih kapetana duge plovidbe, pomorac, pjesnik, putopisac i slikar, moj kum, s kojim sam (i plovio) i dugo surađivao u novinama kao što su "Oko", "Nedjeljna Dalmacija", "Slobodna Dalmacija" i "Zadarski list".

S ovom pjesmom opraštam se od kapetana koji je krenuo na svoju plovidbu u vječnost.

KAPETAN DUGE PLOVIDBE PLOVI PREMA VJEČNOSTI

Kumu Šimi Gržanu

Sad kapetan duge plovidbe plovi u vječnost
bez luka i bez carina sna
i more se pred njim razmiče
kao zavjesa od soli

Na palubi tišine sklapaju se valovi

kapetan plovi bez karata s nebom u oku
poznaje imena zvijezda
i zna koja se pali kad duša traži put

Kapetan zna da horizont nije crta nego obećanje
koje se uvijek udaljava
točno onoliko koliko mu se približiš
Zato plovi

I more to zna
i nosi ga

Bio je kapetan duge plovidbe i pisao je stihove

po mirisu vjetra na jeziku valova

kao što noć bira zvijezde

U lukama punim smijeha i ruma
u noćima kad samo more diše
vidjeli su ga kako kleči pred zoru
ne moleći za mirno more
nego za snagu da ga pređe

More mu je dalo sedam kora života
jednu od soli manju od vala i veću od straha
jednu od umora pučine
jednu od tišine zvijezda
jednu od smijeha s posadom dok oluja prijeti
jednu od povrataka koji nikad nisu potpuni

jednu od razgovora s dubinama koje su uvijek dublje
i jednu koju nitko ne vidi —
koru oceanske samoće

Bio je mornar u čijim su dnevnicima
samo datumi tonuli a ostajali znakovi

i kopno iluzija

Vjetar danas do nas donosi njegov pozdrav:
„Ne bojte se mora sve je to ista plovidba.”

Sada se sidro diže bez zvuka i pramac klizi prema svjetlu
sad kapetan duge plovidbe plovi prema vječnosti
koja mu sliči široka i slana i bez pitanja

S kapom na prsima mi ostajemo na obali vremena
a more šuti
zna da je jedan od njegovih stigao kući

svemu što diše između horizonta i srca

Tomislav Marijan Bilosnić

Zadar, 3. veljače 2026.