Ankica Anchie | Žena koja ne kleči

Nije rođena da bude tiha.

Nije oblikovana da stane u manje prostore,

niti stvorena da se savija pod tuđim očekivanjima.

Hoda uspravno -

ne zato što je put lagan,

nego zato što joj kralježnica pamti oluje.

Ne kroti divljinu.

Prepoznaje je.

Diše s njom.

U njezinoj prisutnosti snaga ne viče.

Ona stoji.

Mirna.

Nepokolebljiva.

Ne miješa kontrolu sa snagom.

Zna da je dominacija često samo strah pod maskom moći.

Njezina je snaga usklađenost —

između srca i djela,

između ognja i discipline.

Ne kleči pred bukom.

Ne kleči pred sumnjom.

Ne kleči pred autoritetom koji traži pokornost.

Kleči samo pred istinom -

i ni tada to nije predaja.

To je poštovanje.

Kad stoji pred olujom,

ne traži zaklon.

Osluškuje vjetar.

Uči njegov ritam.

I kad dođe trenutak -

prolazi kroz njega.

Ne treba dopuštenje da postoji.

Ne treba potvrdu da vodi.

Njezina tišina nije slabost.

To je snaga koja zna čekati.

Njezina nježnost nije krhkost.

To je svjesno izabrana blagost.

Ne pripada svijetu kakav jest.

Pripada onome kakav može postati.

A kad se pokrene -

nešto drevno se probudi.

Jer postoje žene

koje ne dolaze da udovolje svijetu.

Dolaze

da ga probude.