Mi, kao ljudi, moramo biti svjesni jedne činjenice; nitko nas neće spasiti. Sami sebe spašavamo. Spašavamo se na sljedeći način: kroz djecu. Dopustite mi da pojasnim; uistinu, ako želimo spasiti naš planet Zemlju, moramo biti u stanju izgraditi ljubav djece prema planetu. Ako nemamo što posaditi, neće ništa rasti u glavama naših mladih. Sve počinje jednostavnim pitanjem: Što najviše voliš kod maslačaka? Jednostavno, a tako komplicirano. Čarolija leži u izgradnji misaonih procesa koji vode do ljubavi, do privrženosti. Na isti način na koji ne znate odgovor na pitanje „Kako se izvući iz depresije?“, nemate znanje i obrasce razmišljanja koji vas vode iz patnje kada je nađete isto tako je zahrđala kolektivna svijest po pitanju ljubavi prema planetu. Kolektivna masa nema izgrađene misaone obrasce koji ih vode gajenju ljubavi prema ovim našim divnim planinama.
Da, imamo pojedince koji su svjesni i misle da će nešto postići prosvjedima na trgovima, koji misle da ako pritisnu najveće naftne kompanije, bilo preko odvjetnika, bilo gađanjem jajima najvećeg i najutjecajnijeg direktora naftne kompanije; da će postići promjenu. Neće! Ako želite 2060. godine imati direktora koji je svjestan ljubavi prema našoj lijepoj planeti, ako želite imati direktora koji ima puno novca i koji raspolaže novcem tako da ulaže u planet i svoje radnike, njegova mama, kad je imao 10 godina, obavezno ga mora pitati: „Dušo moja, što najviše voliš od maslačka?“ Jer, vidite, upravo tu, na tom pitanju, upravo tu, počet će se graditi misaoni obrasci koji će ga dovesti do toga da će mu se, u trenutku kada njegova riječ prevagne, osvijestiti pomaganje i suosjećanje!
I da, možete reći; Mateo, to je kontrola ljubavi, nije iskreno! Složit ćemo se da je prvi dio te rečenice točan, drugi dio nije (svećenici ionako to stalno rade na misama). Prije nekoliko desetljeća cilj je bila prodaja, rast, razvoj, pohlepa, želja za moći; i, naravno, svi analiziramo svijet; ali gdje nas je to dovelo?
Naš planet se sve brže zagrijava, ledenjaci se tope. Što ćemo ostaviti našoj djeci? I upravo zato, kao budući roditelji, trebamo svojoj djeci usaditi ljubav prema planinama, prema svježem zraku, prema hrčcima, mačkama, pjegavim daždevnjacima.
I hoćemo! Prosvjedi na trgu stvar su prošlosti; uvijek će biti budala koji viču, ali pravilno usađivanje vrijednosti koje utječu na ishod budućnosti počinju u parku, s djetetom koje se spustilo niz tobogan, zaprljalo hlače i došlo do mame, mama ga pogleda i pita:
„Dušo moja, što najviše voliš kod maslačaka?“
Nježno, moji prijatelji pjesme. Nježno!
Tako se mijenja svijet...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.