Samouvjerene, ostvarene, komunikativne – takve su junakinje Katy Lind, vrlo produktivne autorice ljubavnih romana koju je domaća publika upoznala kroz naslove „Ritam strasti“, „Imati tebe pokraj sebe“, „Pobjeda nad ratnikom“ ili „Otok sreće“. U romanima Katy Lind intimnost je samo faza u ljubavnoj priči, jer nakon zbližavanja počinje se formirati odnos i ljubavnici trebaju osvijestiti svoje osjećaje, što može biti bolno za oboje, ali to je cijena iskrenosti i pretpostavka za odluku o vezi. Dijalozi su zato originalni i iznenađujući, a autorica se spretno prebacuje iz muške u žensku ulogu i uvjerljivo brani obje strane, razmatrajući neizvjesne ishode, tako da se njezini romani njezini čitaju u jednom dahu. Naravno da svi znamo da je sretan kraj uvjet na kraju ljubavnog romana, no Katy Lind svojim će junacima u međuvremenu postaviti zahtjevna pitanja kako bi raščistili sa svojim osjećajima.
Katy Lind je pseudonim Katarine Linardić, koja živi na Krku, a objavljuje u osječkoj nakladničkoj kući Prof&Graf. S KatyLind razgovaramo o pisanju pod pseudominom, o inspiraciji za njezine ljubavne romane, o intimnosti koja je nije cilj već dio ljubavnog odnosa te o kondomima koji ne ometaju ljubavnu igru.
Katarina Linardić rođena je u Bjelovaru 1983., a kada je rođena Katy Lind, koja je dosad objavila dvadeset romana? Kada ste počeli pisati, a kada ste objavili prvi roman? Zašto pišete ljubiće? Zašto pišete pod pseudonimom?
Katy Lind je rođena krajem 2016 godine, kada smo suprug i ja krenuli u realizaciju izdanja mog prvog romana, Otok sreće. Dugo sam pisala samo za sebe, nisam planirala izdanje, još manje dati svoje priče u javnost, ali onda je suprug pročitao Otok sreće i rekao - moraš to tiskati. Naime, kada sam stavila na naslovnicu svoje ime i prezime nekako mi bilo dugačko, kao da je zasjenilo naslov knjige pa smo se malo poigrali nadimcima i slovima moga prezimena i tako se rodila Katy. Počela sam pisati romane negdje 2011 godine.
Zašto pišem ljubiće? Pa mislim da je ljubav ta koja nas pokreće, sve se dešava zbog ljubavi. Rekla bih da se čak i krimići pišu iz ljubavi. Sve te osvete, ubojstva proizlaze iz strasti, ali ja sam osoba koja općenito na sve gleda dobro i uvijek u svemu nalazim nešto lijepo. Zato su u mojim romanima ljubav, osjećaji, obitelj jako bitni. Mislim da se to najviše vidjelo u romanu „Nezaboravan ples“, tamo su same čitateljice izdvajale citate o ljubavi, a jedan par je čak na ruke tetovirao citat „Ljubav, povjerenje i razumijevanje idu u dva smjera“.
Vaše junakinje su mlade, emancipirane djevojke koje mogu naći partnere u cijeloj svijetu, na tri strana jezika, no ipak su vezane uz obitelj i odnose razvijene u djetinjstvu. Zašto inzistirate na rodbinskim odnosima u ljubavnim romanima? Što baka i rodbina znače za emocionalni razvoj junakinja suvremenih ljubavnih romana?
Volim dati nadu mladima, ali i starijima da za ljubav nikada nije kasno. Međutim, ako ne nađemo onu suđenu ljubav, partnera/partnericu, uvijek imamo obitelj. Do odlaska iz doma, majka, baka, običaji su nas već definirali kao osobe. Bez obzira koliko smo svi odrasli u drugačijim uvjetima, emocije su iste, bili mladi ili stari, upravo se njima vodim kada pišem. Također volim da te običaje ponesem dalje jer sam i sama napustila rodni kraj i našla ljubav na svom „otoku sreće“.
Kako rješavate osjetljivu komunikaciju u paru kojemu je seks nadohvat ruke, ali traži nešto više? Gdje nalazite inspiraciju za uređivanje odnosa između partnera koji su svjesni seksualne privlačnosti, a oprezni s emocijama u strahu od ranjivosti?
Potraga za onim pravim nikada nije bila jednostavna, često se zaluđenost, strast, zaljubljenost tumači kao ljubav. Seks je doista na dohvat ruke ako samo to netko traži, ali možda osoba jednostavno želi nešto više i onda se predaje toj strasti nadajući se da će utišati želju. Možda žudi za nečim zabranjenim pa se prepušta onome što ima.
Inspiraciju pronalazim u razgovorima, u knjigama, u odnosima koji su danas dosta komplicirani. Pokušavam se staviti u kožu, biti onaj lik u knjizi i osjetiti sve to te isto staviti na papir. Nadam se da uspijevam u tome iako nije uvijek lako.
U Vašim romanima nema nesporazuma oko kondoma koji ne narušava spontanost ljubavne igre, ali pojavljuje se novo područje nesporazuma – seks bez kondoma novi je stupanj bliskosti, dok je kondom barijera koja znači distancu. Kada ste ugradili kondome u ljubavne romane? Jeste li pritom osjećali teškoće u dramaturgiji i razvijanju radnje?
Možda mi je to došlo onako prirodno, s obzirom da imam dvije kćerke koje se ne ustručavaju u razgovoru sa mnom. Smatram da kondom sprječava mnogo toga, od straha da ne dođe do začeća, pogotovo ako nisi sigurna da je osoba s kojom se upuštaš u seks ona s kojom želiš obitelj, do raznih bolesti s kojima se djevojke teže bore nego muškarci. Moram priznati da sam počela drugačije gledati na samo pisanje otkad mi se javilo nekoliko djevojaka koje su mi zahvalile jer su im moje knjige pomogle da proguraju teško razdoblje. Volim da svaki moj roman bude realan, ali naravno sa sretnim završetkom.
Rođeni ste u Bjelovaru, a živite s obitelji na Krku. Kako Krk inspirira za pisanje ljubavnih romana?
Rođena sam u Bjelovaru i moji roditelji, te braća i sestre su tamo, a ja na Krku. U Krk sam se davno zaljubila i kada sam došla odraditi prvu sezonu tako sam se zaljubila i u svog muža ne samo mjesto. Na koju god stranu otoka krenete nešto će vas inspirirati, priroda, more, životinje, ljudi, život. Bilo ljeto ili zima, sve ima svoje čari, pogotovo ako ste maštoviti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.