Isuse, dolazim s praznim rukama,
srce mi ranjeno, duša mi sama.
Ti znaš sve puteve kojima bježah,
a ipak me zoveš, dok šutim i dršćem.
Koliko puta sam lice Ti krio,
u grijehu hodao, glas Ti izgubio.
A Ti si me tražio, bez osude, bez glasa,
u svakom mom padu – pružena Tvoja ruka spasa.
Suze mi liju po licu bez sjaja,
jer vidim sad križ – cijenu mog bezdana.
Za mene si trpio, nevino patio,
dok sam ja bez riječi Tebe zaboravio.
Isuse, oprosti mi što ljubav sam gasio,
što sam Te ranio kad sam Te trebao.
Vrati me sebi, u zagrljaj vječni,
da srce mi opet Tvoj mir iznutra stegne.
U mojoj tamnoj noći Ti si svitanje,
u mojoj tišini – šapat spasenja.
Primi me, Gospodine, k’o sina izgubljenog,
nek’ Tvoj križ bude moje uskrsnuće.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.