Lorena Galeta | Hladnoće

Začudo, iz purpurne 

amfore, tek poneka 

kletva, mrtvo izvire.

Ništa strašno 

za početnike.

Ranio si me lukom

i strijelom, ali se ne

nadaš protunapadu.

Nema te sile, koja -

može spriječiti srce

da racionalno djeluje.

Kažeš, pohlepan si i

moj te nemir smiruje.

U kumulonimbusu smoga,

dobitno slažem špil karata.

Iz šarenica ti izvire

ridikulozna ludorija.

Tvoja se igračka, začas

utvorila u zapovjednika.

Onolika se ljubav-

otapa poput praha.

Nema nam spasa,

ni traga, niti glasa.

Upali smo u zgarište, 

ruglo razjedinjenosti.

Prolaps vrijednosti, a

degutantost umnosti.