Uspavani glazbom večernje sonate
božuri su nijemo zatvartali lati,
a s bršljanom su se meke i podatne
naših vrelih žila preplitale vlati.
Dok si me požudnim gutljajima pila
tama nas je glatkom ovijala svilom;
od pogleda zvijezda brižno si me skrila
izvajanog tijela bijelom krinolinom.
U gluho su doba usnuli božuri
snijući još jedan dan vreo i vedar
u ponor vremena što srlja i žuri.
Samo jedan božur otvoren i jedar,
što ga mjesečina sjajnim prahom osu,
na drhtave lati skupljao je rosu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.