Briksej XVI
Noćas ne mogu zaspati. Prevrćem se po krevetu. Nešto me žulja, kao da sam kraljevna na zrnu graška. Uzbuđen sam. Sutra je taj veliki dan. Moja krunidba. Već se danima cijeli dvor priprema na slavlje. Pralje peru posteljinu, zavjese, stolnjake. Kuhari pripremaju obroke za petsto ljudi. Toliko su otac i majka računali da će čestitara stići. Divni mirisi prženog mesa, kuhanog kupusa i repe, dimljenih kobasica se šire dvorcem. Najviše volim mirise kolača, rastopljenog putra i čokolade, vanilije, metvice i ruma.
Možda zbog toga ne mogu spavati. Ustanem iz kreveta i pogledam kroz prozor. Noć je tamno ljubičasta, vidi se samo odsjaj mjeseca. Jedan je okrugao i žut, drugi manji i crven. Kaže Mag da je to idealno vrijeme za krunidbu. Obično su oba iste boje. Različitih su jedino kad se sprema neko slavlje ili nedaća. Iznimka su samo kad su oba zelena.
Volim Maga. Sa mnom je od malena. Igrao se sa mnom i učio me svemu, ali je strog učitelj.
Uvijek je uz mene. Vodi me po planinama, u šumi smo znali boraviti nekoliko dana bez hrane i vode. Sjećam se kako smo pili hrastov sok i žvakali crne bobice. Poslije su nam danima zubi bili crni. Naučio me gledati u zvijezde. Govorio mi je da moram, kad budem, biti dobar i pošten kralj. Jedino tako će se naše kraljevstvo održati. I da moram stalno učiti.
„Kad ćeš mi pokazati veliku Knjigu, kad ću moći Mač držati u ruci?“, stalno bih ga pitao. Bio sam gladan znanja. Bio sam žedan moći. Ali kao da je to znao, stalno je odgađao moju krunidbu.
„Kada Mjeseci na nebu, za dvadeset dana, budu u dijagonali, postati ćeš Kralj i imati ćeš pravo čitati Veliku knjigu, a Mač će biti tvoj“, tiho mi je rekao dok je rukom gladio dugu bradu.
Mač
Svanuo je i taj dan. Kruni mi se mladi Kralj. Danas ću konačno biti u njegovoj ruci. Za početak ću biti blag. Neka se nauči na mene, kako me držati, kako baratati sa mnom. Veliki Mag mi je održao lekciju. Znam, znam, moramo se najprije sprijateljiti, osjetiti jedan drugoga, a onda ću mu pokazati sve vještine.
Sjećam ga se kao malog dječaka. Krišom je ulazio u očevu sobu i promatrao me s ogromnim crnim očima punim želje. Ali nikad nisam prekršio obećanje da me neće dotaći prije krunidbe. Omotao bih svoj nevidljivi plašt oko sebe, i jednostavno nije mogao. A bio je jako znatiželjan dječačić. Bit će mi čast biti mačem takvog Kralja. Bit ću nepobjediv u njegovim rukama.
Kad večeras završi slavlje, Mag će me odnijeti u sobu Kralja. Tu ću boraviti, kraj njegovog kreveta. Dok on spava, ja ću biti budan. Sve svoje noći sam probdio uz svoje kraljeve. Svi su bili dobri i svi su me slušali. Zato sam i poznat nadaleko. Zovu me Mač moći kraljevine Brikseje.
Kako nemamo potrebe za ratovima, ja služim Kralju. Prenosim mu znanja prethodnih kraljeva. Pazim na Kralja. Pratim ga u lov, putujem s njim, čuvam ga od rijetkih lopova i vremenskih nedaća. Mogu brzo sasjeći gomilu drva za ogrjev, travu za životinje, mogu sjeći kamen i metale.
Dao me napraviti Kralj Briksej I prije šesto godina. Sa dalekog putovanja, preko četrnaest mora i planina, jedan putnik mu je donio novi metal. Kralj ga je istalio s poznatim slitinama. Kako me kovao tako je zelena boja bivala sve jača. Već je bio pri kraju posla, netko ga je zazvao, a on krivo udario. Zato nisam idealan, malo, ali sasvim malo sam zakrivljen u lijevo. Ali to nitko ne zna.
Nikad nisam imao kralja koji me htio iskoristiti. Rekao je Mag da je to zato jer on pazi da se krunidba odvija kad je konstelacija dva mjeseca u dijagonali. Otkrio mi je tajnu, da će oba mjeseca ubrzo biti zeleni. To će označiti novi vijek, smijeha i obilja, i dešava se svakih sedamsto godina. Imao sam malo prste u tome, ali mu nisam rekao, kao da zaboravlja da imam veliku moć.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.