Prvo su zvona zvonila i golubovi prhali.
Mlado je lišće u parku rimske klasike šuštalo.
Potom su mladi na trgu krčag tišine skrhali,
I staro srce grada lirske je dane otpuštalo
Takvo je ovo vrijeme, takva klima i spirit:
Udobna žuta fotelja više od prijestolja vrijedi.
Ideje, k'o male zametke staviti valja u špirit,
Neće se naći nitko da ih othrani i sliijedi.
Srčem svoj škrti espresso, site sate odimim:
Svi su iz drugoga gnijezda, stipsom osuti stranci.
Što bi vrijedilo uopće i da se posla primim,
Dan Gospodnji će mimo mene proći po špranci.
I netko sanja spokoj i odmor, a neko buru, vihor i rat.
Samotnik cestom posrće, svoj slogan nosi, kliče ga,
Glasnice su mu usahle, u njemu hrđav je automat.
Pusta je nedjelja, tupa je i u njoj nema ničega.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.