Ana Mihovilović | Zmija

 

Pratim te do škole

Zatim moram u trgovinu

Staza kojom idem dugačka je, prolazi kroz park i

Podsjeća me na tijelo

Neke dobroćudne zmije.

Odavde se ne vidi gdje to tijelo završava

Iza ugla, iza zgrade, ili u nekom drugom

Vremenu.

Možda vodi natrag

U vrijeme tvojeg ranog djetinjstva:

Tvoja mala stopala hodaju

Čas tim tlom što podsjeća na zmiju

Čas rubovima mojeg srca

Skačući zatim

U samo njegovo središte.

I ondje ostaju

Zauvijek.

U sadašnjosti, priznaješ mi da ti je ljepše

Biti malen

Da ne želiš da se sve mijenja

A ja ne smijem ništa reći

Da ne ispadne da ti ne dam

Da odrasteš.

Kao da uopće imam ikakve šanse

Protiv zmije vremena.