Vrata moreju biti:
drvene z cifrem, rastove
od iverice,
plastične, moderne,
od sakoga materijala složene.
Zaprte z zaletafku ili z kvaku.
Zaključane z ključem,
zakartane z karticu.
Zatrajane z kartu, morti na automatu
švignu gazdu na kloupu v parku.
Blendierane čuvaju peneze.
Zablendierne se do sile ne otpiraju.
Vu nji je najskupeše blage zaprene.
Moru zablendierati rietke seme
ranjenu dušu i zdrobljene srce.
Nepodmazane cvile
kak podreni zglob v koljenu.
Vu nekoji je čežnja skrita,
radost je z pesmu negde pripita.
Srečne z duhu peku kolače.
Steklene puščaju svetle
zabadaf, če je v duše kmica.
Čez rasušene jafče veter.
Posmične se smiču
kak gliste, na koj god kraj je posmekneš.
Kaubojske, te su prevarantske.
Vabe te k sebe: čez nas saki lake prejde.
Šte ne pazi, z potrenem nosem vun zide.
Moru biti blagoslovljene
z družinu
dobru voulju i čistem srcem.
A najgorše je onem
na čije kvake straha sedi.
Za nji je duša zgubljena
kak vrata z strganu kvaku
gda veter z njimi cuka.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.