Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 5. veljače 2025.

Ivan Kudeljnjak | Nepomična se put uvale skrila u njedra stijena zamišljenih

 

nepomična se put uvale skrila u njedra stijena zamišljenih


a ja već u očaju opipavam usta zemlji

ne bi li netko nešto izustio,

neku pjesmu za utjehu stvorenjima ispjevanu negdje davno


i na koncu

i ti si selo u podnožju šume, šapnuh

nedovoljno znam o jeziku ljudi da bih iznevjerio samotnike, te odlučih s vama

podijeliti govor, zaseoci


vi se dodirujete, a ja vam se približavam tek toliko da međusobno čujemo svoja

došaptavanja

nazočio sam jeci u vašem odlasku i čežnju su ispijali mornari u nadi za nekim

hladnijim morima kojima pristižem, kao što vama pristiže neizvjestan sumrak,

zaseoci


1 komentar :

POETIKA kaže...

" kao što vama pristiže neizvjestan sumrak..."

Nisu li zaseoci slični marginaliziranim ljudima ?
Jesu : postoje rame uz rame, dišu isti zrak , boluju iste boli - ništa ih ne dijeli, a ipak znaju biti daleki međusobno.
Ti ljudi, mislim....

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.