nepomična se put uvale skrila u njedra stijena zamišljenih
a ja već u očaju opipavam usta zemlji
ne bi li netko nešto izustio,
neku pjesmu za utjehu stvorenjima ispjevanu negdje davno
i na koncu
i ti si selo u podnožju šume, šapnuh
nedovoljno znam o jeziku ljudi da bih iznevjerio samotnike, te odlučih s vama
podijeliti govor, zaseoci
vi se dodirujete, a ja vam se približavam tek toliko da međusobno čujemo svoja
došaptavanja
nazočio sam jeci u vašem odlasku i čežnju su ispijali mornari u nadi za nekim
hladnijim morima kojima pristižem, kao što vama pristiže neizvjestan sumrak,
zaseoci
1 komentar :
" kao što vama pristiže neizvjestan sumrak..."
Nisu li zaseoci slični marginaliziranim ljudima ?
Jesu : postoje rame uz rame, dišu isti zrak , boluju iste boli - ništa ih ne dijeli, a ipak znaju biti daleki međusobno.
Ti ljudi, mislim....
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.