„Koliko me voliš?“
„Više od Zeljanice.“
„Lažeš?“
„Da.“
Zeljanica…
Tako su te predstavili pri upoznavanju, i takvu sam te odmah zavolio. Kao što vidiš, ljubav prema tebi protkala je moju svijest bezuvjetnom istinom. Nisam više sposoban lagati. Ni tebi, ni sebi, a ni svim onim prolaznicama koje su došle poslije tebe. One s kojima sam dosezao tek umjetne rajeve. Iako je prošlo toliko godina od ljeta kad sam te prvi put susreo, u meni je i dalje jasno usađen taj radosni trenutak.
„Idemo prvo na kafu?“ gostoljubivo će Edina koja me tog ranog jutra dočekala u Sarajevu…
„Hvala ti, ali ja ne pijem kavu.“
„Ali ovdje se baš pije kafa“, iznenađeno će Edina.
„Ja bih radije nešto pojeo.“
„A dobro…Nego kontam, jesi ti ikad upoznao Zeljanicu?“
„Ne, nisam imao čast. Tvoja prijateljica?“
„Recimo, znamo se godinama. Idemo ovdje desno“, povela me pokraj Vijećnice prema Baščaršiji. Ušli smo u malu ugostiteljsku radnju. Iznad ulaza je stajao meni tada nerazumljiv natpis „Pite ispod sača“. Edina je naručila kavu i upitala konobara:
„Zeljanica? Ima li je? Ili smo došli prerano?“
„Ni govora, evo odmah ću je potražiti.“
Sjećam se da je Edina taman umočila rahat lokum u kavu, kad si se pojavila ti! Od tada, sve moje spoznaje o ostalim stvarima i događajima tog dana prestaju. Nisam više vidio ništa, a opet, vidio sam sve, vidio sam tebe. Mirisna i neodoljiva odmah si svojim šarmom ispunila cijelu prostoriju. Neopisive elegancije, odjevena u kreaciju zelenog uzorka, boje dženneta. Vitka, manekenske građe, procijenio sam da nemaš više od 400 grama („Donijet ću ja još ako zafali“, uslužno je rekao konobar.) Bio sam opčinjen i opijen tvojim likom, tvojim prisustvom. Od tolike ljepote, i neprestano punih usta, nisam uspio prozboriti ni slova. Iako se Edina tijekom dana trudila da mi pokaže Sarajevo u svoj njegovoj veličini, ja nisam mogao misliti ni na što drugo osim na tebe. Zemaljski muzej, Avazov toranj, Žuta tabija…Bio sam svugdje, ali nisam bio nigdje, osim s tobom, ljubljena moja Zeljanice. Kad sam se vratio u Sisak nastavio sam pričati samo o tebi. Izjedalo me to što smo razdvojeni, što smo toliko daleko, što te ne mogu vidjeti kad poželim, izvesti na ručak, obujmiti usnama. Čak sam te pokušao zamijeniti, utažiti strast iz drugog izvora. U vlastitoj nemoći i očaju lutao sam i isprobavao neke druge pite – Sirnica, Tikvenica, Maslenica, Krumpiruša. Počeo sam se odavati najnižim strastima. Čak sam imao i kratku aferu s jednom Kvrgušom! Ništa nije pomagalo. Nijedna se nije mogla mjeriti s tvojim savršenstvom, voljena Zeljanice. Ti si poput, mrve pite, odnosno, zrnca pijeska usred pustinje. Mnoge su ti nalikovale, ali nijedna nije bila ti. Sad, kad te nema kraj mene, tek sad vidim koliko je život prekratak za preduga žaljenja. Odlučio sam! Dolazim u Sarajevo, jedina Zeljanice i bit ćeš moja, a ja bit ću tvoj. Zauvijek! Sve dok nas kraj radnog vremena pitare ne rastavi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.