Ti me držiš iznad vode: znaš li to uopće?
Uzalud iz praznoslovlja trepti jȅška, nova meka.
U Lorkinom gipkom stihu nestrpljiv konj topće,
Ovdje sunce škrto pipka, prigorjeva jelo.
Osjećaji trnu, gdje se duh pruža u lijenost.
K'o srčiku stabla čuvam što u meni osta bijelo.
Ispod vode, srebrn-riba, kune se u nijemost.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.