Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 1. veljače 2025.

Andrea Derajić | Tamom današnjice



Pitaš li se dragi putniče da li je drugim putem hoditi bolje?

Dozvoli mi da ti pokažem kako je u pohod na tamu nemoguće krenuti od gore.

***

Da li je riječ od svetinje postala varka?

U vlastitom mozaiku obmane postala je ništavna

***

Za šačicu hrane koja ego hrani, ona svačim pristaje da se bavi.

                                      Dirigent ovoga svijeta očito je jedan bezumnik pravi.

                                                                           *** 

Nova kravata, šivena od trnja mržnje

uskoro počinje savršeno da nam vrat stiskom stišće.

***

Dugo se već grobljanskim ulicama ovaj naš čovjek šeće. 

Svaka druga novo nam je groblje težnje.

***

Kroz takve ulice proljeće bezbroj trenutaka, dok svaki od njih na dušama ostavlja množinu mrtvačkih ožiljaka.

***

Naša je tama poput uzanog hodnika u kojoj đavo spava. 

U krilu takve nemani čovijek je uspavan.

***

Sna melanholičnog koji u isto vrijeme privlači i užasava.

U tim košmarima svaki dah je zarazan.

***

Zaraženi pustili su sve luđake. Samo neka je sve dozvoljeno.

Uzviknimo: sloboda

***

U tamnini današnjice kao u vlastitim grobnicama, čekamo.

Čeka se sunce, koje možda nikada neće doći.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.