Psujem svaku svoju nedorečenu misao
Najradije bih pisala slatke ljubavne pesmice
Možda neki skeč
Aforizam
Nemma više živaca za ljubavnu poeziju
Pitam se kako sam mogla pisati
Sad bih zgazila svaku koricu
Zapalila svaki list
Reći ću nisam to ja pisala
Reći ću da si me hipnotisao jedne večeri na nekoj planini
Da si me napio
Stavio mi led u srce i zašio
Sve si ti to napisao a onda prišio meni
Trag tvoj me vuče ka tebi svakog dana
Neću to
Ne želim
Zašto onda ne mogu da odem od tebe
Kažeš da ne znaš
Znam da ne znaš jer ne znam ni ja
Odgovor leži u staroj dasci koja je pukla ispod nas
Na planini
U dvorištu jedne babe
U hodniku učiteljice sa mladežom
Na stolu nekog propalog zelenaša
Najviše volim što ovo niko ne razume osim tebe
I kad me jednom ne bude
Kad odem u Španiju da posetimLorkin grob
Da znaš da se neću vratiti više nikada
Ostaće ti samo ove reči
Ja ću otići a ti ćeš ostati kao trag u beskraju
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.