Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 27. siječnja 2025.

Ivan Kudeljnjak | koliko smo ljeta bdjeli sami


koliko smo ljeta bdjeli sami u pritajenim razvalinama

i koliko nam je ljeta ostalo

dok krulje stabla

i ridaju tramontane 

preko zaraslog kovilja


a jedan se kobac utapa u otrovnom potoku,

žitke dogorijevaju kule

i usrdno umire dijete u višeglasju 


neću više raspoznati protuslovlje u njihovoj napukloj semantici,

već uvidjeti 

gluhonijem ružičnjak i u njemu djecu ptica

poneki svagdanji prizor 

bdjenje tigrova na plovilima i lica nestvarne djece obgrljene razgolićenim

čigrama

koja dosjećaju čežnju u razroke dane

u kojima uđoh u hlad vedrine 

u tu staru klopku

što miriše na cvat a utjehe naprosto vidjelo nije

oćutjet ću tu zebnju i vidjet ćeš da je pristigla jeka  

ne znajući da ti to s leđa dolazi zaborav


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.