Zdenka Čavić | Odlike književnika

  

           Književnici koriste pisanu riječ da bi nam dočarali druge svjetove, upoznali nas s novim idejama i perspektivama i inspirirali nas na način koji može samo nadahnuto pisanje. Bilo da pišu romane, pjesme, drame ili eseje, oni su posvećeni svom zanatu i strastveno hrle prema moći pisane riječi. One koji zrače autentičnošću i prepoznatljivošću pisanja svrstavamo u umjetnike pera.

Nitko od nas nema pravo odricati bilo kome pravo da bude pisac. Da piše s predanošću i strašću, promišljeno i zrelo, da su mu napisana djela umjetnička ostvarenja i da su značajna. Međutim upada u oči neravnomjernost i neravnopravnost dodjele te tako bitne titule i značajke kao što je biti književnik. Nekoliko je zaista bitnih i ključnih karakteristika i kvaliteta koje književnika razlikuju od onih koji su postigli taj nivo na instant način. 

  Biti književnik više se odnosi na strast prema pisanju, posvećenost umjetnosti i sposobnost da se stvore djela koja korespondiraju s čitateljima, nego na broj objava ili platforme na kojima su objavljena. Pravi književnik posjeduje jedinstveni skup vještina, talenata i osobina. U srcu svakog odličnog pisca nalazi se duboka ljubav i strast prema pisanju. Oni stalno čitaju, pišu i usavršavaju se, uvijek tražeći da poboljšaju sposobnosti i prošire svoje znanje o književnosti. Ne samo da pišu, već i čitaju mnogo i proučavaju djela drugih književnika kako bi učili i unaprijedili se. Duboko su empatični i osjetljivi na svijet oko sebe. Sposobni su vidjeti stvari iz različitih perspektiva i o tome pisati ukazujući na devijantnosti u društvu ili pak ističući posebnosti u njemu.

Postoje autori koji mogu postići uspjeh uz pomoć izdavačke mašinerije, kontakata u društvu, popularnosti na društvenim mrežama ili marketinških vještina. Međutim, to ne znači da su oni iskreni i vješti književnici. Oni mogu imati trenutačnu popularnost ili uspjeh, ali je upitno koliko su njihova djela vrijedna ili trajna. Onima koji su tako postigli književni status obično nedostaje nekoliko bitnih istaknutih i navedenih karakteristika. Oni se obično oslanjaju na kopiranje ili plagijat tuđih radova, izbjegavaju dublje istraživanje tema ili likova i vidljivo je da im nedostaje strast i predanost prema umjetnosti pisanja. Počesto im je siromašan fond riječi kojim se izražavaju u pisanju bilo pjesničkih ili proznih radova. Pitanje je da li dublje i slojevitije ne mogu, ili se pak nisu niti potrudili brusiti pero? Motivi njihovog pisanja su od onih najbanalnijih samo da to bude senzacija, ili pak radi pet minuta slave koju tako stječu. Takvo se pisanje vrlo brzo ispuše, a takvi književnici postizanjem svrhe zapravo uopće više i nemaju potrebu pisati, pa počesto niti ne pišu, zadovoljavajući se stečenom titulom književnika.

Piscu je neophodna strast i predanost, talent i vještina, pa potom što je također jedna od bitnih značajki – originalnost i autentičnost. Kroz navedene karakteristike put vodi do dubine i slojevitosti ostvarenja i otvaranja nove dimenzije i perspektive pisanja. To predstavlja izazov za svakog autora. 

                                   Majstorije jezika, gramatike i stila

Književnike odlikuje postojani rad, odlučnost i upornost. Oni stalno nastoje poboljšati svoje pisanje i proširiti svoje znanje o književnosti. Stvaraju vjerodostojne i interesantne likove, priče i zaplete, te pišu svoja djela na uzbudljiv i zanimljiv način inovativno i nepredvidivo. Razmišljaju kreativno i često vide stvari iz sofisticiranijeg ugla. Sposobni su da shvate ljudsku prirodu i da istraže teme kao što su ljubav, tuga, sreća, ili bilo koji drugi osjećaj koji dominira u njihovom pisanju izazovno i inspirativno. Emocionalno se povezuju s čitateljima i pružaju im uvid u ljudsku prirodu i iskustva, inteligentno i maštovito. Kroz svoja djela, doprinose razumijevanju ljudske prirode, moralnih dilema i društvenih problema, pružajući čitateljima uvid u složenost ljudskog postojanja i izazove s kojima se suočavamo. Bave se  brojnim moralnim i filozofskim dilemama koje su relevantne za razumijevanje ljudske prirode, društvenih odnosa i etike. Motivirani su za pisanje unutarnjom potrebom pa svakodnevno uranjaju u svoj svijet imaginacije bruseći talent i vještinu kontinuitetom. Svakodnevna praksa pisanja je ujedno i usavršavanje načina na koji se izražavaju. Oni su duboko svjesni važnosti neprestanog učenja i rasta sebe kao pisca.

Jedna od najvažnijih odlika književnika je kreativnost. Književnik mora biti sposoban misliti izvan okvira, vidjeti svijet na drugačiji način i dolaziti do originalnih ideja i koncepata. Stvara vjerodostojne fabule i radnje koje će privući čitatelje i zadržati njihovu pozornost.

Komunikativni su i interaktivni. Spretno jasno i sažeto izražavaju svoje misli i ideje. Pravi su majstori u stvaranju raspoloženja, postavljanja scene i prenošenja složenih situacija i ideja čitateljima. Kroz pisanje koje je nepredvidivo i višeslojno neprestano izgrađuju svoj stil upotrebljavajući vrlo vješto stilska izražajna sredstva kako bi obogatili tekst, prenijeli emocije, stvorili uvjerljive slike i postali prepoznatljivi koristeći znalački stilske alate. 

Spremni su uložiti  puno vremena i napora potrebnog da afirmiraju svoje vještine i da napišu visokokvalitetna djela. Uporni su čak i pred odbijanjem ili kritikom, i uvijek teže unaprijediti  pisanje potičući se na nove visine. Uz sve navedene osobine, većinom su duboko empatični i osjetljivi na svijet oko sebe. Sposobni su probuditi ljudsko iskustvo iz druge perspektive.

Odlika književnika je stvaranje umjetničkih djela koja se pamte i cijene kroz vrijeme, dok oni koji steknu status drugačije možda imaju trenutačnu popularnost ili uspjeh, ali njihova djela mogu vrlo brzo biti zaboravljena ili zanemarena. Književnost, kao oblik umjetnosti, ima moć oblikovati naše razumijevanje svijeta, a pravi književnici su ti koji tu moć koriste na najljepši način. Oni posjeduju jedinstvenu kombinaciju promatračke sposobnosti, kreativnosti, emocionalne inteligencije, etičke svijesti i upornosti. Ove odlike omogućuju im da stvaraju djela koja ne samo da zabavljaju, već i nadahnjuju, izazivaju i potiču na razmišljanje. 

Nepresušni stvaralački duh, originalnost, te majstorija jezika, gramatike i stila jasno i živo pisce potiču da neprekidno bruse pero i pišu sa zanosom, duboko zainteresirani za svijet oko sebe. Često se susreću s odbacivanjem i kritikom, no nastavljaju pisati s puno strpljenja. 

  Književnost je jedan od najvažnijih oblika ljudske kreativnosti i izražavanja, a pravi književnik predstavlja srž tog stvaralačkog procesa. Odlike pravog književnika su mnogostruke i kompleksne, a obuhvaćaju ne samo tehničke vještine pisanja, već i duboku emocionalnu i intelektualnu povezanost s temama koje obrađuju. 

Svjesnost pisca o vlastitom pisanju, publici, kritičkoj refleksiji, sociokulturnom kontekstu, emocionalnim iskustvima i mogućnostima eksperimentiranja igraju ključnu ulogu u procesu stvaranja. Ova svjesnost omogućava autorima da pišu s dubljim razumijevanjem i namjerom, čime njihova djela postaju bogatija, složenija i relevantnija. Ova otvorenost prema novim idejama i tehnikama može dovesti do inovativnih pristupa i originalnih djela koja pomiču granice književnosti.

U konačnici, književnik se čitavog života odlikuje i ističe svojom strašću i talentom, dok mnogima uvijek nedostaju te kvalitete koje čine autentičnog književnika. Književnici stvaraju umjetnička djela koja su vrijedna i značajna, i ne teže trenutačnoj popularnost ili uspjehu. Čitavog života su posvećeni svom zanatu i stalno unapređuju svoje vještine i znanja, jer pisanje zapravo i jest integralni dio njihova života.