I zagolicao moju, rekla bih,
Već potrošenu maštu.
Zašto na more, može li na kamen?
On tu već stoljećima grije se i hladi
Puca, mijenja boju, služi, svjedoči.
Može li pogledom na nebo?
Ono svojim beskrajem liječi naše strahove
Svjetlošću i mrakom odmara naša čula
Daruje nas mijenom.
Može li pogledom na zapušteno polje?
Vinograd je nekad tu bio
Grožđe rodilo, vino se domaće pilo
Pjevalo se, nadalo.
Može li pogledom na susjedove prozore?
Dobra ih susjeda otvarala, zatvarala, djecu darivala.
Svejedno ti je, prijatelju
Kuda ti pogled sezao,
-Srcem se ljepota vidi-
Što reče pisac iz ranih lektira.
…A ja, ustuknem….
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.