Vani se nebo naoblačilo, a ja sam,
guleći krumpir, njegovu zemljanu koru u spiralnim navojima bacao u
prazninu preda mnom, a koja je
bila ispunjena mrakovima djetinjstva, tminama jeseni,
i svim mrakovima u meni.
Poput meda u toplom mlijeku, volim brodolome u uzburkanim mislima
skidajući prijašnju koru predrasuda
o ljudima, događajima i o sebi ....
Lijepo je gledati janje kako spava
i nagađati o čemu sanja
motreći mu gestu lica nalik smiješku,
i mi koji smo rođeni nagluhi i hromi
pitamo se kolike su nam divote još sakrivene,
a tu su, do nas su , i samo je trebalo
pružiti ruke prema novoj zori
sačekavši da pijetli zakukuriču
svoj jutarnji pjev
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.