Domislin se tvojega glasa i ča sad da kemu govorin?
Dimbokega i škurega kako one trumbete
ke greju pred sudbinon.
Domislin se tvojeh trepavic zdol oneh črneh obrv.
Znale su skrivat smieh i škierci trdi, jaki.
Ni bilo lahko vidit kako će štorija finit.
Kantat smo znali.Mučat. Svaki na svoj kraj gledat.
Svejeni hip bimo vidili kolori na kraju dana.
Strah smo tajili jedan pred drugen. Držali se jako,najjače.
Pasalo je. Prišlo do kraja.
Tvoj glas tvoj kanat tvoj pogled.
Domislin se jušto svega i ča sad da kemu govorin?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.