Božica Jelušić | Prolazim

Prolazim s vjerom u skore mirnije, bolje dane,

U masi tužnih lica, nalik grožđu u preši.

S afiša slova skidam, grimase nasmijane,

Žrvanj briga me tješti, a romor kiše tješi.

 

U kiši slogove nađem, bivam sretna k'o ribar,

Koji će mreže dići po mjesečini jasnoj.

Pa kroz gomilu brodim, tražeći svoj kalibar,

Smiješeći se svom srcu u dobi polukasnoj.

 

A bližnji, vidim, baš mnogo za moj prolaz ne haju,

Ne dajuć poštede meni ni mome skromnom daru.

Dajući mi do znanja da bolje od mene znaju

Koliko kožice vrijede na zemaljskom pazaru.

 

Prolazim, mjerkajuć snove koji brzo posijede:

Vidim da jeftine stvari imaju bolju prođu.

No, moji dani za mene više od Edena vrijede;

Pa nije važno kada, važno je samo da dođu.