Šetam dušu
po padinama slova,
a po noći i u zvucima
ponekih sova.
Do neba se uzdiže
da mjesec dotakne,
pa zagolica zvijezdu
koja od smijeha padne.
Dok snenog oblaka
što vjetrić po nebu nosi
nestašno bocka
da suhoj travi kišicu rosi.
Zavidi lastama
što s kontinenta na kontinent lete,
pa za inat
polazi stazama rakete.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.