Kao da me je poklopio Hokusajiev Val,
pomeo dno oceana, izbacio
drhtavu i malenu, ponovo rođenu.
Odveo od bolničkih kreveta i napunio
džepove snovima.
Vratio me u kuhinju
gdje stablo raste iz pločica.
Brojim listove,
zelene kao pulover koji nisam kupila,
da ne poremeti sivilo ormara.
A mogla sam.
Poklanjam si korzet u 3 D.
U njemu držim tulipane,
pričam im o tebi
koja si rasla
dok je kaos pleo grane,
stvorio stjenicu gdje rado sjedam
sa šeširom u ruci.
Ova je pjesma samo za mene
Concerto di camera
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.