Snijeg uvijek počne padati navečer
Gledaš kroz prozor začaran kao dijete
I misliš kako ćeš sutra na posao
A snijeg stane taman kad sve pokrije i zaobli
Kad priguši sve zvukove grada
I pozove one koje vidi na prozoru
Hitro oblačimo dobre čizme
I krećemo u prvu zimsku šetnju
Nestvarno bijelu i tihu, šetnju bez riječi
Šetnju neprilagođenih, šetnju zanesenjaka
Najdražu šetnju u mojem sjećanju
Sada snijega u Zagrebu gotovo da ni nema
Nema ni onih nas
Sa zebnjom gledam kroz prozor
I mislim kako ću sutra van
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.