Hladni zidovi
uronjeni u sivilo
vizualnog kontrasta
crnobijelih slika djetinjstva
svjedoče o nemarnim životima
raskalašenih umjetnika
koji nečujno kroz noć
prolaze uskim ulicama
skrivajući svoja koščata tijela
osakaćena požudom
i bludnim željama.
Njihove
razbijene usnice
crvene od krvi i jeftinog vina
jedva se i pomiču
dok gutaju maglu
otrovnih plinova.
Ispod njihovih nogu
crni leptiri raširili su krila.
Nijemi u smrti
promatraju ih začuđeno
i strpljivo čekaju.
Nešto im žele reći?
Trude se i maknuti, ali ne mogu.
Nemaju ništa od života kojeg su im ukrali
i prodali jeftino.
Snagu su izgubili u posljednjoj bitci
protiv čovjeka.
Iako mrtvi
odletjeti žele.
Ne podnose da ih tako gaze.
Žele, ali ne mogu ništa.
Strpljivo čekaju povoljan vjetar
koji će
njihova mala iscrpljena tijela
podići
s vlažne i od suza natopljene zemlje.
Podići visoko
sve do krajnje granice neba.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.