Nad bezdanom zgrbiše se ljudi
Isprepletoše prste, izgovoriše riječi
Suzama se natopiše nebesa
A grotlo staro koliko svijet
Ubogim bezumnim dušama
Bijaše zadovoljan napaćeni Prometej
Što oganj ljudima pokloni
A mladunčad pogled podiže
Ispraćajuć´suton posljednji
U raku na počinak bez uspomena
Svršeno je
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.