Ivica Kesić | List javora

 

Stojim na obali zagledan u vodu

dok crni valovi šume njeno ime,

čekam teška sjećanja da odu

vjerovô sam srcu, opet prevari me!

List javora plovi u vrtlogu mutnom,

otima se sudbi, plovio bi dalje…

I ja se još trzam, al' više ne mogu,

čekam slamku spasa nebo da pošalje.

Na obzoru zlatni javiše se zraci,

škrto sunce zasja, pozdravi me lijeno,

pod grlom topline javiše se znaci

dok rijeka jednako šumi ime njeno.

Oblaci se tiho raziđoše tamni

i pustiše zrake da tugu presjeku,

milinom me obli njen osmijeh zamamni… List javora tiho otplovi niz rijeku.