Požutjelo lišće divljih kestenova
krije lepet krila zakašnjelog ždrala
što na put ga goni opet jesen nova,
grgoljeć' na grivi zamućenog vala.
Gorovitim krajem, graciozne krošnje,
njišu bokovima urešene zlatom
ne sluteći da će te raskošne nošnje
za par dana biti pomiješane s blatom.
Vjetrovi pomamni bezobzirnom snagom,
kićena će stabla ogoljet' do kosti;
dolove nakratko skriti zlatnim sagom.
Grane odjenute u boje žalosti,
tješit će prirodu obnaženu, bosu
i od tuge liti mjesto suza rosu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.