Igor Petrić | Mašta ili stvarnost

Ako misliš da nisam normalan, možda si u pravu.

U zadnje vrijeme sve je nekako čudno.

Od disperzije vremena do ljudi,

od Zemlje do Merkura i nazad.

Čak su i životinje drugačije.

One što hodaju odjednom lete,

one što lete sad plivaju i bljuju vatru iz zatvorenih usta.

Živim li uopće ili su ovo opet ona čudna

i drugačija vremena,

u kojima svijet izgleda poput slike dvogodišnjeg djeteta,

a ljudi iz ogledala zauzimaju najbolja mjesta.

Kad malo bolje razmislim

tvoji argumenti stoje, a ja i dalje samo sjedim,

bez pravih riječi slušam kako govoriš

sebi o sebi i diviš se uloženom trudu i vremenu

iako znaš da savjete nitko ne plaća.

Granica između mašte i stvarnosti

kao da ne postoji,

kao da nikada i nije postojala,

jer ljudi poput tebe

uglavnom nestanu kad zatvorim oči

i isključim sve uređaje.