Kad čovjek dobije i prepozna neki od svojih talenata i kad ih marljivo brusi i usavršava, dogodit će se relativno brzo da upozna dvojbu UŽIVATI ILI SLUŽITI? Naime, ustrajući u ljubavi za umjetnost, znanost, duhovnost, srest će konkretne, dnevne, utilitarne zadatke: da dio svoga znanja i vremena posveti "zahtjevu trenutka" ili pak potrebama drugih osoba. Morat će raditi po narudžbi, kao što su to radili dvorski pisci i slikari, obrtnici minulih vremena. Od njih treba i učiti. Kad nam se učini da smo previše pod jarmom i diktatom, da bismo radije radili samo "za sebe", čekajući inspiraciju, baškareći se "u hladu bukve široke", možda bi bilo dobro sjetiti se da su najveća i najbitnija djela svjetske riznice nastala baš po narudžbi moćnih i bogatih,omogućivši umjetnicima da prežive.
Apsolutno je nepotrebno podsjećati koliko je puta, radeći na Sikstini, Michellangelo bježao od svoga poslodavca, kako su vjerovnici Balzacu trgali papire ispod pera i nosili u tiskaru (da namire dugove) ili kako je Mozart pisao na rubu smrti, bolestan i iscrpljen, bez poštede i odmora. Van Gogh je psihijatru poklonio najbolju sliku, kojom je ovaj zabrtvio vrata kokošinjca. Astronomi, pisci i slikari polomili su se za zdjelu leće i mjesto za carskom trpezom, gdje su bili puki zabavljači, mrvicu iznad dvorske lude. Shakespeare se prehranjivao od sitniša iz limenke, nakon uličnih predstava, Rembrandt je svoje poslodavce cijenio, ovisio od njih, pisao im ponizna pisma i uljepšavao njihove matrone, da zadrži posao.
Danas, međutim, sve to ostaje nebitno, u dalekom drugom planu, a djela ostaju. Ona svjedoče o tome, da ravnoteža sila drži svijet na okupu. Dobro je što oni, koji nisu dobili umjetničke i prometejske darove, uopće imaju želje i potrebe da zatraže, naruče, kupe od darovitih, te da krug opstanka funkcionira. Napraviti posao, pošteno odraditi i smjerno / vjerno služiti, uopće nije mala stvar. Znamo da će nešto od toga preživjeti, osigurati nam dobar glas, da ćemo svijetu učiniti sevap, a sebi dobro, na bilo koji način. Služiti nije ponižavajuće, nego valja naprosto obrnuti pogled i filozofiju: ponekad biva da "Radit ćeš protiv, radeći za sebe", a drugi put pak: "Mala će ti djela izgraditi put prema velikomu".
Ukratko, kad nas ne bude, nitko neće vidjeti razliku, dok nama još uvijek preostaje mogućnost da ukinemo ono "ili" i kažemo- UŽIVATI SLUŽEĆI! I odjednom, život postaje lakši i podnošljiviji.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.